Glazba: Twilight Electric -- Self Portrait
Uvodna riječ
Prije svega, htio bih upozoriti da kada govorim o ljubavi -- govorim o ljubavi, a ne o zaljubljenosti ni bilo kakvoj drugoj čisto hormonalno uvjetovanoj žudnji. Riječima Sv. Pavla:
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. (1Kor 13:4-8)
No ipak, u ovoj zbirci specifično je riječ o ljubavnoj čežnji prema ženi. Ona jest specifična manifestacija ljubavi, ali ako se radi zaista o ljubavi, pravoj ljubavi, onda i za nju vrijedi svaka gore citirana riječ.
"Samo jednom se ljubi / Sve je ostalo varka", pjevao je Ivo Robić i imao je pravo. Ne zato što bi bilo nemoguće preboljeti neku staru ljubav, nego zato što je gotovo nemoguće ispuniti prazninu koja ostaje nakon prekida veze s osobom koju se zaista iskreno, intenzivno i svjesno ljubi.
Uvečer 8. srpnja 2007, našao sam se s jednom curom, bez ikakvih očekivanja. Dobio sam svijet. :-))
Jednog rujanskog dana 2010. svijet mi je rekao da me više ne želi... :'-((
Pseudoparadoksalno, upravo sam iz snažnog osjećaja ljubavi odlučio tada prihvatiti tu njezinu odluku. Ali "ljubav nikad ne prestaje" i evo me tu, dvije godine nakon svega, kako još uvijek izgaram za istom osobom.
Ova je zbirka mali izbor iz pjesama koje su nastale tokom ove dvije godine, a koje su izraz čežnje prema ovoj neuzvraćenoj ljubavi. Oni koji povremeno možda i prate moj lirski rad, znaju da rijetko gnjavim ovakvim temama. A oni koji me poznaju osobno, znaju da teško o tome uopće razgovaram. Ali unatoč određenoj introvertiranosti, koja je dio i moje osobnosti, sve snažnija potreba za komunikacijom prije ili poslije eksplodira. I uostalom, obično sam ja taj koji govorim ljudima da ako njihove čežnje, patnje, ljubavi, brige... ironije, sarkazmi, kritike isl. rezultiraju bilo čime kreativnim, da bi trebali to pokazati svijetu, bez srama. Ne mora biti instant hit, ali nekome će se sigurno svidjeti, nekome će sigurno pomoći. Stoga sam konačno i sam odlučio skupiti svoju dvogodišnju produkciju suza i uzdaha, ukloniti stvari za koje nemam baš dojam da su mi uspjele, a ostatak objaviti svijetu. Neke ste od njih mogli već pročitati na blogu Crnoga grȁda i na mome profilu na deviantArtu, neke druge su ovdje prvi put objavljene.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. (1Kor 13:4-8)
No ipak, u ovoj zbirci specifično je riječ o ljubavnoj čežnji prema ženi. Ona jest specifična manifestacija ljubavi, ali ako se radi zaista o ljubavi, pravoj ljubavi, onda i za nju vrijedi svaka gore citirana riječ.
"Samo jednom se ljubi / Sve je ostalo varka", pjevao je Ivo Robić i imao je pravo. Ne zato što bi bilo nemoguće preboljeti neku staru ljubav, nego zato što je gotovo nemoguće ispuniti prazninu koja ostaje nakon prekida veze s osobom koju se zaista iskreno, intenzivno i svjesno ljubi.
Uvečer 8. srpnja 2007, našao sam se s jednom curom, bez ikakvih očekivanja. Dobio sam svijet. :-))
Jednog rujanskog dana 2010. svijet mi je rekao da me više ne želi... :'-((
Pseudoparadoksalno, upravo sam iz snažnog osjećaja ljubavi odlučio tada prihvatiti tu njezinu odluku. Ali "ljubav nikad ne prestaje" i evo me tu, dvije godine nakon svega, kako još uvijek izgaram za istom osobom.
Ova je zbirka mali izbor iz pjesama koje su nastale tokom ove dvije godine, a koje su izraz čežnje prema ovoj neuzvraćenoj ljubavi. Oni koji povremeno možda i prate moj lirski rad, znaju da rijetko gnjavim ovakvim temama. A oni koji me poznaju osobno, znaju da teško o tome uopće razgovaram. Ali unatoč određenoj introvertiranosti, koja je dio i moje osobnosti, sve snažnija potreba za komunikacijom prije ili poslije eksplodira. I uostalom, obično sam ja taj koji govorim ljudima da ako njihove čežnje, patnje, ljubavi, brige... ironije, sarkazmi, kritike isl. rezultiraju bilo čime kreativnim, da bi trebali to pokazati svijetu, bez srama. Ne mora biti instant hit, ali nekome će se sigurno svidjeti, nekome će sigurno pomoći. Stoga sam konačno i sam odlučio skupiti svoju dvogodišnju produkciju suza i uzdaha, ukloniti stvari za koje nemam baš dojam da su mi uspjele, a ostatak objaviti svijetu. Neke ste od njih mogli već pročitati na blogu Crnoga grȁda i na mome profilu na deviantArtu, neke druge su ovdje prvi put objavljene.
Franko Burolo
Zagreb, rujan 2012.
Zagreb, rujan 2012.